...Good Girl Gone Bad...

Razmišljam što da napišem. Dogodilo se puno toga, ali ništa nije vrijedno spomena. Jednostavno se ne želim prisjećati prošlosti. Očito da nije bila bajna.
Umirem ovdje u dosadi nadajući se nećemu što će me probuditi. Želim doći k sebi. Imam osjećaj kao da se gubim, čudno. Imam puno želja, ali nijednu nisam ostvarila... žalosno. I kada sam blizu tome, moja psiha mi ne dopusti da... da sebi dopustim sreću.. recimo... Ali i koliko bi me to dugo 'držalo na životu'. Ništa ne traje viječno. Ništa, nikada.
Mislim da sam došla do točke kada više nemam što novoga isprobati, doživjeti. Život mi je dosadan... Mislim da to nitko ne želi. Ali evo, sve lošine svijeta kad tad dođu do mene. Jebemti.
Muče me razni problemi. Za večinu su krivi moji roditelji. Glupo mi je pisati o njima ali kada me jednostavno guše s glupim izjavama o mojoj budućnosti. Skoro pa su mi pobili svaku nadu da će mi budućnost biti dobra. Ne dao Bog da jednog dana budem kao oni... ne dao...

Čekam da se otopi ovaj snijeg, u nadi da će se s njim otopiti i sve ove lošine. Čekam da ponovno sunce obasja moju ulicu i da postane toplije tako da mogu izaći van s manje tereta tj odjeće na sebi i ostaviti ih u ormaru. Čekam ponovnu ljubav... Čekam nekoga, a ni sama ne znam koga.
A zašto sve ovo ? Ne znam... Tako valjda mora biti...

... At night I pray, That soon your face will fade away ...

Ne znam što se događa, kao da sam postala malo previše posesivna. I zbog svoje posesivnosti se osjećam prilično loše. Štoviše ljutim se sama na sebe i postajem poprilično živčana. Osjećam se bespomoćno, makar znam da nema razloga. Evo to traje već nekih par dana... kao da gubim kontrolu nad nečim i to me ljuti. hm... wtf? Danas opet isto. Opet isti scenarij. Eh jebiga. Nisu svi požrtvovni. Zbilja sam naivna.


Evo... došao je i nama kraj. Makar sam se nadala, i još uvijek se nadam, da ćemo se ponovno dogoditi. Što više vremena prođe shvaćam kako sam bila glupa, očajna ? Što god bi se dogodilo ja bih to popravljala. Ali kao što rekoh, došao je kraj. Žao mi je, ali i drago. Jer je moja noćna mora, ujedino najljepši san, završila. Sada idem dalje.

Ljude koje sam smatrala idiotima su se ispostavili vrlo dragim i zabavnim, a ljude koje sam smatrala vrlo dragim i zabavnim su se ispostavili idiotima. Što nije jebeno da se barem jednom od strane svakog čovjeka osjećaš razočarano...? Ili je to možda samo u mojem slučaju? Sve mi se čini da je u meni problem.

U utorak otišla na prosvijed Stop nasilju. I na kraju dobila 2 neopravdana. Nema veze...

Toliko od mene. Pozdrav

... živciraju me ljudi koji osuđuju jer ne čitaju između redaka ili općenito retke koje napišem ...

U ljudskoj je prirodi zanimati se za nešto što im je čudno, misteriozno. Pokušavanje shvaćenja nečeg neshvatljivog. Razvitak teorija. Teorija o raznim stvarima... Sposobni smo zaključiti... objasniti? Želim doživjeti i razumjeti nešto što još nitko nije, nešto neprirodno.
Zašto čovjeka izluđuje neznanje? Kada nešto ne zna, a žestoko ga zanima, sposoban je napraviti sve samo da dođe do toga, ukloniti svakoga tko mu stoji na putu. Dal se počinjemo ponašati nehumano? Da... mislim da da. Svi gledaju samo svoje interese, samo najbolje za sebe. Svjesno ili nesvjesno. Nije bitno. Svi smo isti. Svi do jednog. Ti se nimalo ne razlikuješ od mene. Ni ja od tebe.
Želim da me spoznaš, da me znaš, da znaš sve o meni, da unaprijed znaš moju reakciju... to tražim. To želim. Novu ljubav jer stara... ne, to ni nije bila ljubav. Tj. bila je samo s moje strane. Jebiga.
Želiš li me idealizirati? Želiš da postanem savršeno biće? Da. I ja to želim.
Kažu mi da sam nesigurna u sebe. Jesam li? Ili samo jako dobro glumim nevinašce malo nesigurno. Ne. Priznajem. Moja me nesigurnost ubija u pojam. Da li sam postala slabija zbog ovog priznanja? Hoće li me ljudi sada gledati drugačije? Vjerojatno.
Zašto se sve na kraju svodi na mene? Zar sam toliko egocentrična?
Zabrinuta sam, da će netko primjetiti, da će reći drugima, o mojim manama.
Panika, strah... da.. opet se i to vratilo. Mirnoća i tišina u mojoj glavi je trajala svega 2 dana. Sad opet buka, a meni treba mir... Treba mi odmor. Želim spavati... dugo.. dugo.. i više se ne probuditi.
Možeš li mi to pružiti?
Sada mi je jasno koja je to kap prelila našu čašu. A jebiga.. gotovo je.

...Kad zavodim ne zavolim, kad prevarim ne zažalim, al samo tebi sanjam da se vratim ponovo...

Evo mene nakon jako dugo vremena.
Puno se toga promjenilo i mnogo se odluka moralo donjeti. :) Ali nisam krenula pisati post da OPET pišem o svojim problemima. Zapravo ni sama ne znam zašto sam krenula pisati post. Strah me je da ću opet napisati neke depresivne stvari ko u prošlom postu. Primjetih kako je mojoj takozvanoj depresiji razlog samo jedan, i uvijek taj isti. Ah.. ali više neće biti. Evo to je jedna od tih mojih brojnih odluka koje su morale biti donešene. Ljeto sam provela večinom spavajući ili opijajući se u nekom parkiću. Ili sa svojim 'razlogom'. Mnoge su me stvari promjenile ovoga ljeta. Sad na bolje ili na lošije, ne znam. Nisam očekivala ništa što se dogodilo, ali eto ipak se dogodilo. Među najpozitivnim stvarima koje su se dogodile je pronalazak stare/nove prijateljice. Među najnegativnijim je da ću vjerojatno dobit cirozu jetre u skoroj budućnosti. A tako sam mlada... i naivna. haha... A jbg, pa kad je istina. Evo rođendan mi je za tjedan dana. Već sam ga proslavila zbog nekih okolnosti kao što je škola, ali još uvijek mu se neizmjerno jako radujem. Obožavam onaj osjećaj kad se probudiš sa spoznajom da ti je danas rođendan. Što da još kažem. Škola sutra... u zoru buđenje. :( jedino što mi je nedostajalo u vezi škole je bila ekipa iz razreda. I to je to. Bolesna sam. Prehladila se ja na danima piva koji su btw bili odlični. Jedino što bi promjenila je da su trajali malo duže a ne samo do 2. Koncerti su bili jebeni, sve 5. Mislim da sam gotova s postom, nemam više što za reći. Pozdravljam Danicu, Helenu i sve moje druge drage curice. Došao je kraj još jednog dugog, vrućeg ljeta.

I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind.
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see

…Stay With Me Don't Fall Asleep To Soon The Angels Can Wait For A Moment…

Neki put se osjećam tako divno. Znam sjesti… razmišljati o njemu i tako mi je ugodno. Poželim da je tu, kraj mene. Neki put mi toliko nedostaje. Trebalo bi dosta da shvatim što to je. Toliko nepoznati osjećaj postane poznati. Evo posvetila sam mu par rečenica. Nadam se da mu je dovoljno. Bebo… jedva čekam da se vratiš.

Don't Cry For Me When I'm Gone No Point Of Wasted Tears Our Time Will Come One Day And I'm Just Confronting My Fears Though Its Not Really A Fear Its More Like A Destiny Some Times I Sit And Wonder Is This Life Really For Me, Coz Ive Seen,Seen, Heard, Felt, I'm Done. I Hope Ur Proud Of Where Ive Come, You've Seen Me Grown An Helped Me Thou, An There Is No Repaying You, Im Here An I Feel Like Im Delaying You, Betraying You, An When I'm Gone I Hope There's Sum1 Saving You

Spremna sam promijeniti neke svoje navike, koje ljudi koji zdravo žive, zovu lošim životnim navikama. Razlog tome je ovaj strah… ovo čekanje… koje me ubija. Užasno je biti u strahu. Od bilo koga, bilo čega. Osjećaj straha je najgori osjećaj kojeg mi ljudi možemo doživjeti. Poslije izdaje. Neki put sam tako nepromišljena. Nije mi jasno… što mi je bilo? Zanijela se u trenutku. Trenutak. Hm… mogu odoljeti svemu osim iskušenju.

I Wanna Seee Your Face Every Time I Come Home Coz I Cant Leave U Like This In This Cold World Alone, But, In This Live Were Livin Hu Knows When Ill Be Gone, I Dont Wanna Leave You Wiv Wot Ifs, Now Im In For Long (To The World) Theres To Much To Proove, An Sometimes I Wonder Wot I Really Have To Lose, An Then I Really See Its Not All About Me, I Wanna Show You From This Harsh Mad Reality, Its Real.

Sada sam se sjetila J. Koliko me je samo njegova današnja reakcija ubila u pojam. Zašto sam plakala? Još uvijek sam pod dojmom. Koliko je meni samo stalo do te osobe da me par njegovih riječi može rasplakati, toliko povrijediti da još i sada patim zbog toga. Neka mi se javi, i neka mi kaže da će sve biti u redu. Samo ću njemu povjerovati. Možda je to njegova prevelika zaštitnička ljubav prema meni… vjerojatno. Lijepo je kad se netko brine. Zahvalna sam. Nikad neću moći zaboraviti onaj njegov pogled koji je bio tako oštar. Toliko ponižavajući. Toliko ozbiljan. Razočaranje. Ljutnja. Žao mi je, ali ne znaš kako je bilo. Žao mi je…

To The World,
Lifes A Game An We Need 2 Play It Correct, Do The Right Moves An Dont Get Caught Up In Ldza Mess, Be Calm Dont Be Stressed, Be Sure To Pass Ya Test, Stand Ur Ground An Dont Let Others Put You To The Test

Danas sam otkrila koliko nekima ljudima može biti stalo i koliko se samo trude da ljudi oko njih budu sretni. Ipak nisu svi pokvarena sebična gamad koji se hrane tuđom nesrećom. Drago mi je. Lijepo je biti voljen. I hvala dečku koji je bio sa mnom kad sam imala pad sistema. Velika ti hvala. I ja sam ovdje za tebe. Bilo kada, bilo gdje. A znaš ti to.

Brother And Sister Together Will Make It Through
Some Day A Spirit Will Take You And Guide You There
I Know You've Been Hurting But Ive Been Waiting To Be There For You
And Ill Be There Just Helping You Out Whenever I Can
Everybodys Free
Listen This Ones For All The Ones Showing Love, Its Appreciated Life's Crazy Man Listen To The Lyrics

Sada čekam. Što ću dočekati? Nadam se najboljem.
Stihovi su za gore spomenute ljude.

...odlucio sam da te volim i onim cega se najvise bojim, abortusom i atomskom bombom..

Neki moćni čarobnjak, želeći uništiti jedno kraljevstvo, kršom ulije magični napitak u zdenac iz kojeg su pili svi stanovnici kraljevstva. Tko popije od te vode, poludjet će. Već sljedećeg jutra cijelo stanovništvo pilo iz zdenca i svi poludješe, osim kralja – koji je imao drugi zdenac samo za sebe i svoju obitelj, do kojeg čarobnjak nije mogao prodjeti. Zabrinut, kralj je pokušao obuzdati svoje podanike, uvođenjem čitavog niza sigurnosnih i zdravstvenih mjera; no policajci i inspektori pili su otrovanu vodu i kraljeve im se odluke učiniše besmislenima, te odlučiše da ih uopće ne poštuju. Kad su stanovnici saznali za nove zakone, bili su uvijereni da je vladar poludio pa naređuje i propisuje bezumne stvari. Prosvjedujući, masovno su opkolili dvorac i tražili da se odrekne krune. Očajni kralj već se spremio da doista odstupi s prijestolja, no kraljica ga spriječi, rekavši: “Hajdemo odmah do onag zdenca, pa ćemo se i mi napiti. Tako ćemo biti isti kao i oni.” Tako je i bilo; kralj i kraljica napiše se vode s virusom ludila iz zdenca i odmah počeše govoriti besmislice. Na to se njihovi podanici pokajaše: sad kad kralj iskazuje toliku mudrost, zašto ga ne pustiti da vlada zemljom? I tako je kraljevstvo ostalo živjeti u miru, iako su se njegovi stanovnici ponašali uvelike različito od stanovnika susjednih država. A kralj je mirno vladao do kraja svog života.


Ovo je ulomak iz knjige "Veronika je odlučila umrijeti" Paula Coelho. Htjela bih da ga prokomentirate...
Pozdrav

...stop and stare...

Evo ipak sam se predomislila u vezi zatvaranja svoga voljenoga bloga. Danas sam iskoristila dan za surfanje po tuđim blogovima da vidim kako naša nacija iz raznih krajeva lijepe naše razmišlja. I zbilja sam oduševljena. Baš su me natjerali na razmišljanje o svakakvim stvarima. Možda malo preozbiljnim temama, ali ipak... Čitala sam par blogova koji su zbilja promjenili moje gledište na neke probleme koje sam imala u životu. Koji sada kada pogledam nisu uopće ni bili problemi. Što je to uopće bilo? Nemam blage. Došlo je i prošlo, kao još puno stvari u životu.

... I want you to lead me, Take me somewhere, Don’t want to live in a dream one more day ...

She sits in her corner
Singing herself to sleep
Wrapped in all of the promises
That no one seems to keep
She no longer cries to herself,
No tears left to wash away
Just diaries of empty pages,
Feelings gone astray
But she will sing


Odlučila sam napisati novi post.
Mislim da je vrijeme da napišem nešto zbilja pametno jer moja zadnja par posta su bila totalno nerealistična i nerazumljiva. Želim ih maknuti s bloga ali to bi bilo kao da pokušavam zaboraviti jedan dio sebe, odnosno jedan osjećaj koji me je pratio posljednjih tjedana. Primijetila sam da moja osobna promjena odnosno promjena moga karaktera nije dugo potrajala. Vraćam se na staro. Takvu se najviše volim. Više ne volim promjene. Mislim da sam odlučila da neću voljeti promjene. Zašto moram nešto takvo odlučiti? Zar to ne dolazi samo od sebe? Opet krećem s pitanjima koja se protežu u nedogled. Neću više. Opet još jedna odluka. Dobro, dosta o odlukama i promjenama. Odlučivanjem o nečemu unosiš određene promjene u svoj život. Imala sam potrebu povezat te dvije riječi u suvislu rečenicu. Sada… o čemu da pišem? Baš sam razmišljala neki dan kako jako dugo pišem ovaj blog. Već dvije godine. Dvije godine pišem o svome životu, o svojim osjećajima i ljudima koji me okružuju i sve to dijelim sa nepoznatim i manje poznatim ljudima koji ne znaju ništa o meni. Ali ovim me putem upoznaju. Znaju kako reagiram na određene stvari i kako pišem kada sam sretna, a kako kada sam tužna, kako kada sam zaljubljena ili razočarana. Previše dajem ovom blogu. Preveliku pažnju. Možda je došlo vrijeme da se oprostim od ovog predivnog bloga. A baš mi je lijep. Kao da se divim sama sebi, jer ipak sam ga ja stvorila. On je dio mene. Ovo je postalo bolesno. Kao da govorim o svome vlastitom djetetu. Da… došlo je vrijeme za oproštaj od moje bebe. Haha… blog će bit otvoren još samo 2 tjedna, a onda pa-pa. Baš me sada zanima hoću li se predomisliti… hoće mi nedostajati moja bebica...
Nothing lasts forever. I opet se vraćamo na početak. Vidite da sam u pravu. Ma ja sam uvijek u pravu. Ništa ne traje vječno. Tako ni ja, ni ti, niti ovaj blog. Niti ljubav između dvije osobe… ni sreća, ni prijateljstvo… ništa. Ali samo se vi tješite. Uživajte u sebi, u ljubavi, sreći i prijateljstvu dok ne dođe kraj. Možda sam ipak pesimistična. Ma ne! Ovo je moj način izražavanja velike pozitivnosti prema životu.
Kako sam samo došla od odlučila sam napisati novi post do vrijeme je da se oprostim od svog bloga? Promjene… odluke… hm… kako će glasiti zadnja rečenica koju ću napisati na ovom blogu? Možda riječima: bila jednom davno.



Walking through life unnoticed
Knowing that no one cares
Too consumed in their masquerade
No one sees her there
And still she sings

... jer jednom ugašena vatra više nikad se ne zapali ...

I svaki put
Kad odlaziš
Sve moje snove
ti baš porušiš


Pitam se da li je sada napokon sve na svome mjestu? Zapravo da li ikada išta može biti na svome mjestu? Počinjem shvaćat da je sve u redu, kako imam ono što sam htjela i kako sam sigurna da ja neću biti ta koja je sve pokvarila. Ali ne.. nesvjesno rušim ono malo što sam sagradila. Sa svojim malim debilnim glupostima koje uporno radim. Makar ja to sve znam, ne mogu prestati, i opet imam onaj isti osjećaj. Zanima me hoću li moći progutat svoj ponos, ali za svoje dobro. Teško je. Sve što radim radim za svoje dobro, to bi svi trebali raditi, zar ne? Nisam sigurna. Kako ja više u ništa nisam sigurna.
Strah me je da će me povrijedit. Užasno je biti u stalnom strahu, nitko ne zna kako je ovo. Nitko nije u poziciju u kakvoj sam ja. I to još više pogoršava stvari. Hvata me tjeskoba. Želim slobodu. Ali od čega? Od čega mi treba sloboda?! Mrzim kada se nešto događa protiv moje volje a što ima veze sa mnom. Povjerenje... panika...
Moje se raspoloženje mjenja iz minute u minutu. ( pms :] ) ne izlazim iz stana u ovakvom stanju. Ali danas moram vidjeti ljubav, doživjeti toplinu i pogledati u ogledala njegove duše, njegove predivne tamne oči.

…all that i ever wanted, all i ever needed is here in my life…

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand

I dream of fire
Those dreams that tie two hearts that will never die
And near the flames
The shadows play in the shape of the mans desire.





Volim misliti pozitivino. Jer misleći pozitivno imam snage da krenem dalje, da prijeđem preko jako puno loših stvari, sada, loših uspomena. Još uvijek nisam podigla bijelu zastavu, ne predajem se. znam da mora biti bolje od ovoga. Da li sam sretna? Samo me jedna osoba to pitala. Volim razmišljati o toj osobi. Ona mi daje nadu. Nadam se da barem djelomično zna zašto. iskreno, ne znam dal’ sam sretna. Sada razmišljam što da napišem i na svaku će moju riječ barem njegovih 5 utjecati. Da li me je promjenio? Nadam se da nije. Ne želim se mjenjati ni pod čijim utjecajem. Htjela bih ga citirati, ali neću. Pokušavam se sjetiti lijepih uspomena, ali čudno samo se ružnih prisjećam. Zašto to mora biti tako? Možda zato da bismo mogli cjeniti lijepe uspomene. Da li ih cjenim? Ne znam. Mislim da da. imam osjećaj da što god napravila da ću nekog razočarati. Znam što želim, i želim to jako, ali ne mogu. Ne želim birati, ali sam očito izabrala stranu. Znam da nisam pogriješila, ali zašto ja tako jako želim na drugu stranu? A da… mogu odoljeti svemu osim iskušenju. Sada znam kako će ovo završiti. Primjetila sam kako je sve što sam napisala nepovezano i teško za shvatiti o čemu se radi. Nema veze, tako je najbolje. Neprestalo pišem samo o jednoj osobi. Kako to nije dobro… evo sad ću odlutat, razmišljat o onom lijepom danu, o onoj lijepoj uspomeni i biti ću sretna sljedećih pola sata, a onda ću se vratiti u sadašnjost.

tek sad dok ležim na podu, bez imalo truda mislim na nju, topi se moj strah u čaši nestaje u prvom gutljaju...

Čujem tvoj glas.
Vidim tvoje oči.
Na par minuta sam odlutala.
Mislim na tebe.



Ali onda... kao taman oblak dođe.
Kao brz hladan vjetar...
da nisi moj.

Da li si sada sretan?
kada ja više nisam.
Sada si mi dokazao,
da mi ne bi trebalo biti stalo,
da mi ništa ne bi trebali značiti.



Oni su to što ovaj svijet čine okrutnim.
Zbog njih nismo sretni.

Pričaj mi nešto ozbiljno.
nešto važno pametno.
tada sam sretna... tada sam sretna što sam popustila.

… A beautiful lie …

Neću pisati ništa posebno, samo ću vam ostaviti jednu pjesmicu, i možda, ako vam se svide riječi skinut ćete ju s neta. Meni je prelijepa… e da… u srijedu je tekma! E jedva čekam.. Manc. Ut. nema šanse protiv Chelsea… Gledam tekmu s burazom, vjerojatno, bit će super.
hm… da… čovjek je rupa bez dna… istina.

Sad je gotov konačno.
Nikako da prestane.
Valjda mu je dovoljno.
Zašto se ne ustane?
Koliko još trebamo
U mraku šutjeti
Ona zna da sigurno
Neće prva progovoriti.

Htjela bih izaći iz ovog kreveta
On bi mogao ovako satima
Zna da ne voli kad je odsutan
I sve je počelo kao jako dobar dan…

Pravi broj u krivo vrijeme
Ostavite poruku…

Ona često razmišlja
Je li mu još uvijek lijepa
Više nije, više nije sigurna
Zašto mu uopće treba..

Htjela bih izaći iz ovog kreveta
On bi mogao ovako satima
Zna da ne voli kad je odsutan
I sve je počelo kao jako dobar dan…

Pravi broj u krivo vrijeme
Ostavite poruku…

Jako dobar dan – Ramirez

… jednu kap svoje duše mi daj …

So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have you found? The same old fears.
Wish you were here.
Wish you were here; Pink Floyd


Jedan pogled kroz prozor budi tjeskobu od onoga vani. Ali je dovoljno jako da me privuče. Tuđi zagrljaj budi želju za vlastitim. Tuđa suza budi vlastitu. Jedan poljubac nije dovoljan. Njegov poljubac nije tvoj. Lijepe uspomene traže loše. Moja ruka traži tvoju. Moj pogled traži tvoj. U tvome poljubcu je samo spas. Budi uz mene. On nije ti, nikada neće biti. Ja želim tebe. I volim tebe. Odlazim u svoj mali raj. Sanjala sam te. Opet. Ali bili smo zajedno, bili smo sretni. Tako različito od stvarnog. Zvijezde me zovu. Želim ići njima. Jer ovdje život bez tebe nije vrijedan, nije lijep. Ali držim se. Za sada. I tako, nažalost, svaki put…

Pjevat ću dok suze me ne zabole
ljubit ću dok usne mi ne izgore
voljet ću dok oči se ne zatvore

... sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna ...

Jer sve je nevazno, sasvim sigurno
pored tebe svaki ce refren pasti u vodu



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

evo mene nakon dugo vremena.
prehlađena sam. jbt i to baš na petak se užasno jako prehladim tako da vjerojatno neću ići sutra van. a jbg... nema veze. bolje da ja ozdravim... :)
ah... ljudi moji selim se kod balgavi!! uuu tako sam uzbuđena. lol trebala sam sutra ići sa svojom budućom cimericom van. ali jbt boleština me sprijećila. baš mi je žaoooo!!! al nema veze, nadoknadit ću ja to drugu subotu. mislim da tu subotu ili onu drugu tamo kljovo, sale i balgavi slavit rođendan. OMG ne želim o tome razmišljat. bit će preeeejebeno!!! ubit ću se u alkoholu!! još jače nego prošlu subotu..a prošlu subotu sam bila mrtvaaa... ajme jedva čekam! hehee jooooj...
nisam vidjela svoje curke već tjedan dana. malko mi nedostaju!! (luv ya) ma već ćemo se mi vidjet. mislim da sam rekla sve što sam rekla. inače je sve u redu, škola ok.. ma sve je ok...
pusa


-sanja-

Ti zbog mene, ja zbog sebe
pitam se, ima li te uopce
ili me vuce svojoj blizini
strah od voljeti
s kim jos mogu biti voljen
moze me izbrisati

... jednom kad noć ukrade nebu sve što si voljela na njemu ...

Ajme što volim gledati one malene žute stvarčice po nebu. mi ih zovemo zvijezdama. obožavam satima gledati u zvijezdano nebo. odmah se osjećam bolje, veselije, kao da nemam problema i kao da ih nikada nisam ni imala. volim ih zato jer kada se zagledam u njih imam osijećaj kao da sam samo ja na cijelom planetu. kao da su mi dale dio sebe da se i ja mogu bar na tren osijećati posebno i jedinstveno. tako su mirne i tihe. preljepe su. sanjam o noći kada ću sama hodati nekim putem, drveće će biti oko mene, i njihove duge grane lelujat će pokraj mene i plašit me. onda ću naići na neku staru klupicu gdje ću se leći i gledati u zvijezde. topao vjetar će puhati i nositi moju kosu. a kada će sunce izlaziti, moja idealna noć će početi isponova. i tako cijelu vječnost. ajme koji spokoj. koja sreća... ne treba mi nitko, sama sam sebi dovoljna, ali nakon nekog vremena bilo mi lijepo da mi se netko pridruži. osoba koja dijeli moje mišljenje, osoba slična meni. naši razgovori će biti usporeni i mirni, pričat ćemo gluposti i smijat se jedno drugome. i samo tada, u tim trenucima, zaljubit ću se u život. malo uljepšan, ali dovoljno dobar. jedva čekam tu noć, tu noć iz mojih snova. ali vjerovatno ću u njoj i moći samo uživati u mojim snovima. nema veze. samo mi trebaju zvijezde i moja prisutnost, zar ne?
vjerujem da volim mirne noći samo zato jer ih nikada nisam doživjela. kako se to dogodilo? zašto nikada nisam stala, i počela uživati u malim stvarima nego sam uvijek tražila više i više? kako se to dogodilo da više nitko ne zna cijeniti ono što je zapravo najljepše i najbolje u životu? možda negdje postoji neka izgubljena duša, koja se odupire okolini, koja je tu da samo postoji, i da iskorištava sve najljepše i najbolje što nam život nudi... možda...

-herzlos-

… tamo gdje ljubav počinje …

I'll cry about this,
And hide my cuckold eyes,
As you come off all concerned,
And I'll find no solace,
In your poor apology,
In your regret that sounds absurd,
And keep singing -

I'll wait my turn,
To tear inside you,
Watch you burn..
And I'll wait my turn,
To terrorize you,
Watch you burn..
And I'll wait my turn,
I'll wait my turn.

Evo mene opet.
Ova zadnja par dana za mene su bila veoma teška, i mislim da su skoro pa svi to primjetili. Ne znam što je gore; to što sam tek sada shvatila kako zapravo imam jako malo dobrih, pravih prijatelja, a oni koji su bili fakat super prema meni, s njima više i ne pričam. Ili to što nikako da prokužim kojim ljudima mogu vjerovati. Zapravo… mislim da više nikom ne vjerujem. opet. Ponekad poželim vratit se unatrag 2 godina kada je sve bilo super. Želi provesti mjesec dana sama u svom stanu. Ne želim gledati iste, dosadne face i ljude kojima iza svake jebene riječi stoji dvosmislenost, a meni se ne da pokušavati razumjeti. Nakon dugo vremena sam iskrena prema sebi i svima drugima.
Rekla mi je profesorica iz tjelesnog da zračim negativnošću. Wow sad kad me još pita dal sam sotonistica. Nikada mi nitko nije rekao ovakvo nešto. Bolesno…

Ljuta sam, razočarana, povrijeđena, ogorčena.
Negativna? Samo realna.

… a gdje završava? …
-sanja-

… i wanna fly away …

Ej ljudi!

Čudno, ali ovu subotu mi je bilo ok vani. Zbilja nije bilo tako loše. Prvo smo bile s društvom kod arhiva, pa s Barbarom i Paki u greenu, pa u Riveru, pa smo otišle u Ellu do rođendana od Cvitka i Karlića, ali onda je jedan dečko napravio neko sranje pa su nas sve potjerali, i sve ukupno bila sam u Elli ono 40 sekundi, i onda smo otišle u Ziher. Duga noć… opet mi počinje bit odlično u Ziheru. Sada imam razlog bit tamo, tek sam danas shvatila zbog čega sam ja u zadnje vrijeme stalno u Ziheru. Hehe… ajde pogodite koji je razlog… da… ovu subotu ću bit vani sa Paki, vjerujem da će nam bit preeejebeno. Ali svašta se može dogoditi.
Baš sam primjetila da mi se u zadnje vrijeme događaju gluposti što se tiče frendica… zapravo mislim na jednu frendicu. Al vjerujem da će se to vratiti na staro, nadam se uskoro… za sada šutim…
Danas je od moje stare rođendan… hm… ja njezin nisam zaboravila, ali zato ona moj je.
Uf još samo 2 dana do subote!!!! Jupi!
Gotova sam s postom.

Pusa svima koji me vole!

sanja

… zaljubljena u dečka svojih snova …

Ej ljudi!

U zadnje vrijeme vani mi je jako dosadno. Ništa posebno se ne događa sve je uvijek isto. Nikad u svom životu kada sam izišla van nisam poželjela biti doma. Jako čudno. Imam osjećaj da kažem što me muči, ali kad ja ne znam što mene muči. Jbt. Valjda će ovu subotu biti sve drugčije. Opet je rođendan, od Emila i Goca. Dečki - hepi brzdej! Na Pakinom rođendanu je bilo dobro, malo dosadno, ali dobro. U riveru je meni uvijek smrtno dosadno. Bilo je jedanput super, što pamtim. Da… ali uvijek je grozno. Boli me glava. Ajme škola počinje za ono 2 dana!! Neeee!! Užasno…
Hm… mislim da sam gotova sa ovim postom. Malo je kratak, kad ne znam što da napišem.
Znači, sada slijede pozdravi…
Posebno pozdravljam Barbaru, Helenu, Paki, onda Spudićku, Hanu Šimić, Saricu, sistericu, Loru, Đurku, Leu, Teu, Ivanu, Kljovota, Saleta, Velveta, Faka, Predovića, Lipu, Emila, Goca, Josipu, Anu, Ninu, Melitu, Enu i Helenu, Mihovilu, Čerkezicu , sve odbojkašice i ostatak društva. Vjerujem da nisam nikoga zaboravila. Obožavam pozdravljat ljude.

Ajd ljudi uživajte. Pusa!

… volim njega …

Ej!!
Ah… moja kazna je, valjda, završila. U petak sam bila vani, i to na koncertu od Vatre u Hrvatskom. Jako se puno stvari desilo, i to dobrih. Ne da mi se sada prepričavat što se sve događalo od 19 – 2h, ali htjela bih naglasit da sam u Riveru dobila autogram Vatre. Weee… napisali su nam na ulaznicu ‘za cure preko puta! Vatra’ ovo preko puta je zato jer smo se ja i Goga sjele nasuprot njih i gledale u njih kao neke balavice. Bilo je smiješno. Onda smo malo pričali s njima, tj Goga je, ja sam samo gledala. Hehe… Ma super su! Jedno što je bilo loše u subotu je da je koncert počeo u pola 1, ali no hard feelings. Nadoknadili su super svirkom.
Vjerujem da za novu ću bit doma, a ako ću ić nekamo ići ću sa spudićkom i nekim curama iz razreda. I valjda ću prespavat kod spudić. Mislim da će biti ok, kako god završilo. Ako ću ostat doma bit ću sama i uživat ću gledajući TV i to sama. Bit će mi super – i to ne kažem ironično. Nego zbilja ću uživat. A ne znam. Kako god da bude bit će ok. Po meni…
Ne znam zašto ali zabrijala sam si da mi škola počinje ono 8.1. I onda na kavi s helenom i kljovotom dođe balgavi da počinje 15.1. i onda smo se svi posvađali, i onda smo zaključili da počinje 14.1. jebote. Pa ja bi došla u školu 8.1. hehe.. to bi bilo smiješno. Da…
Jedva čekam one dane poslije nove jer vjerujem da ću biti često vani, na kavicama i slušat ću bolesne priče koje su se dogodile za novu. A onda je rođendan od paki! Bit će super. mislim ako ću moć ić na njega. Nadam se da hoću.
I to bi bilo to.
Naravno, javim se za dva-tri dana.

Ljudi uživajte, napijte se i pazite što radite!
Pozdrav svima koji me vole! pusa

... mogu odoljet svemu, osim iskušenju ...

snijeg pada, skoro već danima. makar je u mojoj sobi toplo i ugodno, osijećam hladnoću samo jednim malim pogledom na snijeg vani. zato ga i ne volim. božić.. prošao je kao i svaki drugi dan, kao da ga i nije bilo. htjela bih da mogu barem na tren vidjeti moje prijatelje jer mi jako nedostaju. nisam ih vidjela samo par dana a već se osjećam usamljeno kao da su me zaboravili ili nešto tako. mislim da vidite da sam se malo smirila od onog zadnjeg posta. ah da... shvatila sam da više nemam razloga ljutiti se na sebe ili na emila, jer je i to sada prošlo. ne mogu reći da mi je svejedno, jer nije, ali više ne želim o tome razmišljati jer sam odmah loše volje. a moram priznati da sam stalno loše volje. vjerujte mi bili bi i vi da stalno morate biti doma, sa starcima. više nemam što za raditi. u zadnje vrijeme znam gledati kroz prozor, razmišljati o stvarima koje sam radila kroz život, loše i dobre, ali ipak ima više loših. možda se više dobrih stvari ne mogu ni sjetiti. to je loše, zar ne? moj jedini doticaj sa svijetom je preko mog bloga. žalosno... cijele dane provodim u svojoj sobi. većinom sam na netu. stalno sam na netu. to je nevjerovatno. koji je uopće dan danas? totalno sam izgubljena u vremenu i prostoru. to sam tek danas shvatila.
htjela bih poimence pozdravljat ljude, ali znam da će mi na taj način nedostajati sve više i više. pa neću. da...

pozdravljam sve ljude koji me vole!!! i uživajte mi sada preko praznika.
volim vas sve

--sanja--

... i have nothing to say ...

evo još par sati do božića. a ja sam tu, doma sa svojim starcima i još dugo ću biti. nažalost moj tulum nije prošao onako kako sam ja planirala. debil emil je razbio staklo na prokletim ulaznim vratima u zgradi. i onda je moja glupa susjeda đurđa pozvala prokletu policiju. da... i onda su moji starci saznali za sve živo. to da sam imala glupi tulum, da smo se svi napili, da se pušilo i da je emil razbio prokleto staklo. i naravno da sam sada u prokletoj kazni do smrti. znači ništa od koncerta, ništa od nove godine i ništa od izlazaka do moje 18 godine. kul jebote. sada ne znam što da radim. doma samo idem po stanu kao prokleti zombi, igram proklete igrice i dok radim sve te kul stvari mislim o tome na koji način da ubijem emila jer ću ga majke mi ubit ubit ubit ubit ubit kad ga vidim. kako možeš bit tako veliki debil da razbiješ nogom prokleto staklo koje je debelo 5 cm. to fakat moraš bit glup i jak. ozbiljno katastrofa. doma moram biti stalno. napokon se danas vidim s barbarom i ono normalno da naiđem na sve susjede koji se zgražavaju nad mojim činom, onda mi barbara kaže kako sada ide u sušionu i svi znaju što se tamo radi, a ja.. ja moram bit doma sa starcima. ovo je kao da sam umrla i otišla u pakao. jebote.. tako sam ljuta na sebe i na emila da je to za poludit, što i uskoro hoću, jer ozbiljno s mojim starcima nitko nije uspio izdržat više od 3 dana.
kad bi barem mogla vratiti vrijeme, ali sad je gotovo... užasno... ne znam... javim se ja još za novu godinu pa ću tada napisat neki glupi post kako je život prokleto SRANJE i da se samo dobrim ljudima događaju loše stvari! užas...

ljudi moji uživajte i voli te se i pazite što radite!!! VOLIM VAS SVE

-- sanja --

...izaberi stranu ...

Do you think about me now and then?
Do you think about me now and then?
Cause I’m coming home again
Comin home again.
Do you think about me now and then?
Do you think about me now and then?
Now I’m coming home again
Maybe we can start again

(Kanye West ft. Chris Martin - Homecoming)


ej ljudi! baš sam super u zadnje vrijeme. makar ne bi trebala bit jer ću ono imat 1 iz kemije, katastrofa. ali ako ću naučit za sutra možda ću imat 2. jaoo ja se nadam. u petak kraj prvog polugodišta. kul... baš je nekako sve brzo prošlo. normalno da se za zadnji dan pije s razredom, dobro s boljom polovicom, pa ti skuži o čemu se sada radi... :) ovo bi razveselilo Šimićku. wahahawhahah.... da... ne znam što da još kažem.
došao je božić... ajme što ja ne volim božićno vrijeme. nikada ga ni nisam voljela. mrzim sva ta jadna, glupa sretna lica kao da je svima život savršen. božić je jedino dobra prilika da se zaborave, barem na tren, svi problemi, i da se uživa, pije i jede. mislim.... ajde dobro. ah... užas... jedina stvar kojoj se trenutno veselim je koncertu 26. i novoj godini tj onom razdoblju kada se pije. :) ah da...
jaooo helena i fak su već sto godina zajedno. Baš su mi slatkiii… super su si zajedno. I barbara je još uvijek s predovićem. I oni su pun kurac zajedno. A dobar je momak taj predović. Hehe… jedino smo tu ja i paki single. Ali nama je najbolje, zar ne? Da…nedostaje mi kljovo !!!! i sale mi nedostaje, one njegove provale i gluposti. Nedostaju mi cure (ivana, đurka, lea, tea), i nedostaju mi pljuge. Ah… nedostaje mi nina, makar se čujemo često, i anči moja mala, i nedostaje mi tweety, i melita, i ne znam, jesam rekla već pljuge?
baš sada vidim koliko su se stvari promjenile u ovoj godini, baš velika promjena. ali sve je to normalno i u redu. :)
I sada sam gotova. mislim da bi bilo u redu pozdravit par ljudi.
Pozdravljam helenu, paki, barbaru, leu, đurku, teu, ivanu, tinu, saru, šimić hanu, spudićku, helenu i enu, danicu, anu, ninu, kljovota, emila, tweety, saleta, renata, melitu, svoju najdražu sistericu, cvitka, karlu, anju, loru i posebno pozdravljam svoj 1.c razred !!! mislim da nisam nikoga zaboravila. Ako jesam, eee bed. Idemo dalje. Whahahwahahhawhaaha
Pusa

… i still dream …

You're way too beautiful girl
That's why it'll never work
You'll have me suicidal, suicidal
When you say it's over
Damn all these beautiful girls
They only wanna do your dirt
They'll have you suicidal, suicidal
When they say it's over

( Sean Kingston - Beautiful Girl )


Ej ljudi moji!!!
Da, da još uvijek sam dobre volje, zapravo sam baš hepi. I nema nikakvog posebnog razloga. Nisam zatreskana ili nešto, samo sam sretna. Vjerovatno neću ić van u subotu. Problemi… hehe… da.. inače sve sam riješila što sam trebala, možda je to razlog moje sreće, ne znam. Odlučila sam opet napisat post jer onaj zadnji je probuđivao loše sumlje o nečemu, pa da ne bi bilo… hehe… daaaa… još uvijek ne znam gdje ću biti za novu godinu. previše izbora a niti jedan nije baš dobar. samo znam da mi je 4.1. repriza s razredom. a 5.1. rođendan od moje pakice! ajme jedva čekam! bit će fenomenalno. a da.. ne znam što da još kažem... hehe baš kada sam čula ovu pjesmu gore, tj riječi sjetila sam se jedne osobe, pa ono... nema veze. idem - bok!
Pusa svima koji me vole!

... kul bič ...

ništa mi neće ovaj dan pokvarit

ej ljudi! kako ste? ok? super? e pa ja sam fenomenalno!!! da bolje ne može biti... kako sam ja kul. opet mala sanja cilja na nešto što ne može imat!! ali budeeee! whhhaawhahaw.... kako kul. baš sam KUL. ah znam.... kako sam ja hepi. majke mi moje... to je nešto nevjerovatno. ozbiljno. stalno se cerekam, smijem...ah... kul... mislim da se sve to vidi po ovom postu, ah... whahahww daaa.... uf!! dosta je priče.. idem..
bok!
pusa svima koji me vole

… poslije svake kiše dolazi sunce …

… wake me up …

... ti si mi u krvi ...

jaooo kako je lijepo bez školeee.... jedva sam dočekala ovih par dana kada ne moram u školu i samo idem van s društvom. odlično...
ja sam ljudi super. nije se ništa posebno dogodilo u mome životu što bi trebala naglasiti. sve je po starom... ah jedva čekam subotu jer vjerujem da će biti super. ma sigurno će biti super. kako ne bi bilo... tu me ljudi tjeraju da napišem neki kvalitetni post a jaaa nemam blage što da vam kažem pa eto pričam gluposti... uskoro će zabranjena ljubav! jaooo što će se dogoditi samo u ovoj epizodi... hahahahhahah kako je zabranjena odlična serija.. sigurno vam ne izgledam kao osoba koja stalno gleda sapunicu zabranjenu ljubav. postala sam ovisna... svaki dan ju gledam.. ajd dobro nisam u srijedu jer sam bila vani. p.s. bilo je super!!! paki moramo to ponovit!!!
evo vidite ljudi moji da nemam o čemu pisat pa pričam o seriji zabranjena ljubav!!! vjerujem da je danas i big brother... hahahhaha odlučila sam danas gledat big brother da vidim što se događa... jaoooo... ja sam ludaaaaa!!!
evo idem pozdravit par ljudi: pozdravljam barbaru i helenu, đurku, leu, teu, ivanu, kljovota, paki, emila, saleta, ljude iz NC, svoj razred 1.c, josipu, velveta, svoju sistericu, itd..... valjda sam sve pozdravila.... i to bi bilo to!!!
pusssa





- sanja -

… yesterday love was such a easy game to play …

Why she had to go
I don’t know
She wouldn’t say

Značenje ovog teksta ispod neće nitko shvatiti, sigurna sam, ali ipak ću vam dati da ga pročitate i voljela bih da ga komentirate. I samo da još kažem da tekst zapravo nebi trebao biti depresivan niti tužan niti ne pokazuje moje trenutno duševno stanje… koje je usput vrlo dobro. Sretna sam!

Noć je. Hladno je, ali ipak vrlo ugodno. Vjetar puše i ljulja uspavane grane, počinje mi se spavati. Na nebu su milijuni zvijezda,koje samo nepomično svijetle. Volim ih gledati jer se onda osjećam mirno, voljeno i spokojno. Kao da je sve na svome mjestu. Danas je na nebu puni mjesec. U meni budi strah, mislim da me netko gleda i želi mi zlo. Ali me neće zaustaviti u tome da se prestanem diviti ljepoti koju donosi noć. Ili u to samo želim vjerovati? Ne znam, a jedino što znam je da još barem na trenutak želim uživati u noćnom nebu, u tom čudu… Drveće stvara neke čudne sijene, koje su kao da su žive. Zastrašujuće! Ne vidim što se nalazi oko mene. Samo je mrak i ja. A odjedanput, čujem nečiji glas. Mislim da zove moje ime. Odlučila sam krenuti prema tom glasu. Možda će mi donjeti nešto dobro, a možda nešto sasvim suprotno. To će mi samo vrijeme pokazati. I najozbiljnije, jedva čekam.


-- sanja --

… čekić …

I was alone
Falling free

Ej.. kako ste mi ljudi, čitatelji moga bloga? Hm.. kako sam ja? Pa onako..uobičajeno… uobičajeno loše. Zašto? Ma nije važno, zar ne?
Škola… jao… evo škola već traje nekih mjesec dana i mogu reći da mi je super razred, za sada. Znam da je malo mjesec dana, ali ipak mogu reći da dosta dobro funkcioniramo i slažemo. Ali nije sve tako bajno… ono od čega bježiš u osnovnjaku ipak te to isto čeka u srednjoj… tračanje… hm…katastrofa, al nadam se da je to samo privremeno. Istina, nekako sam se zaželila svog bivšeg razreda, htjela bih još jedanput proživjeti onaj dan kada je moja bebač spalila WC ili kada smo kao razred napravili neko sranje… a jao.. bebač moja… a dobro dosta o školi…
Razočarana sam utakmicom Hajduk-Dinamo. Mogli smo pobijedit glupe purgere, al eto… nismo… al ipak… i kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom hajduku. Gdje sam to pročitala.. negdje jesam… hm.. ne mogu se sjetiti. Dobro, nema veze. što da još kažem… e da naslov.. čekić… duga priča…
Još samo 4 dana do subote.. jeee
Pozdrav ljudi moji!!!
Love ya

Hajduk živi vječno

ššštafetaaa

Evo mene ljudi opet... makar je vrijeme da se počnem za kavicu spremat ja vama pišem novi post... da... ali ajde bilo je i vrijeme... ja sam vam ljudi moji fenomenalno... dobro se osjećam, neprestalno se zajebavam itd.da...
počela je jebena škola... o nee!!! ja sam vam ljudi moji dragi upisala jezičnu gimnaziju. za sada je sve u redu. razred mi je ono... mislim.... svi smo međusobno užasno jako različiti, ali se slažemo, na neki način, koliko god je to moguće sada na početku! i mislim da je to to... pusa svima!!!

5 osnovnih karakteristika o meni:
luda
mogu biti dobra
lijena
nespretna
pametna

5 rečenica o meni
Volim kada vidim da je mojim prijateljima stalo do mene, kada mi pomažu i kada vide sam loše volje odmah me idu razveselit... što znači volim svoje prijatelje najviše na svijetu!!!

Mrzim što imam dana kada sam užasno jako zlovoljna, egocentrična i zlobna.

Ljudi mi kažu da im se kod mene najviše sviđa moja iskrenost.

Volim kada mi se ljudi ulizuju i govore mi lijepe stvari.

Čekam u životu mušku osobu koja me i u najgorem trenutku može nasmijat. možda sam ju čak i pronašla... ali mislim da nema šanse.. još je prerano... hahahha

Pitalica:
Istina ili laž - pa istina naravno...
Mržnja ili oprost - hm.. teško je mrziti a još teže oprostiti... ne znam...
Motor ili auto - auto.
Putovanje ili učenje - putovanje.
Disko ili kafić - joj... to je teško... ma oba dvoje... ma kada je društvo super svugdje je super... da...
Nogomet ili košarka - nogomet!!! HAJDUK
Laptop ili komp - laptop. upravo pišem na njemu.. hahahha....
Ljubav ili novac - novac... :)

Kada bi mi zlatna ribica mogla ispuniti 3 želje to bi bile:
da budem lijepa..... ahahahahahahhahahha
da smršavim..... ahahhahahahahhaha
da uspijem u životu, što god to značilo....

Što me na ljudima prvo privuče:
Ne znam zašto ali ljude volim ljude koji imaju lijepe tenisice... uvijek njih prvo primjetim... ne mislim sada da kao ne prihvaćam ljude koji ne nose starke ili nešto, kužiš ne samo volim ljude koji imaju lijepe tenisice.. bilo kakve... ne znam zašto ali ne bi mogla bit sa dečkom koji ima ružne tenisice... jednom sam čak prekinula vezu zbog toga. ja bih se tog htjela riješit ali ne mogu.. sada se osjećam glupoooo

Gdje se vidim u budućnosti:
Vidim se kao cura koja je završila fakultet i sada se opija u nekom disku sa svojim prijateljima!!! ima svoj stan i auto.. hahahhahahaaa....

Bez kojih ljudi ne bi mogla živjeti:
sestre
prijatelja

Štafetu predajem:
Babici (Tina)
Josipi
Nepoznatoj plavojki

--the end--

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.